Podgorica za 1 dan: Stara Varoš, Morača i Gorica

Stara Varoš je nekadašnje gradsko jezgro iz vremena osmanske vlasti. Sahat kula ostala je među rijetkim sačuvanim osmanskim građevinama poslije velikog razaranja Podgorice u Drugom svjetskom ratu. Oko nje su stambene ulice, kapije i dvorišta, pa obilazak približava nekadašnji grad kroz njegove sačuvane tragove.

Sahat kula je služila kao javni vremenski orijentir u doba kada lični sat nije bio uobičajen. Brojčanik je okrenut prema zapadu, ka Ribnici i Morači, odnosno dijelu u kojem se Stara Varoš razvijala. Zato se sat ne vidi jednako sa svih strana trga: njegova orijentacija prati položaj tadašnjeg grada.

Na kamenoj građevini primijetite male otvore u zidovima i njenu visinu iznad okolnih kuća. Satni mehanizam i zvono nalaze se unutra i nijesu dio ovog spoljašnjeg obilaska.

U susjednim sokacima smjenjuju se kameni i malterisani zidovi, kapije i ulazi u dvorišta. To je naselje u kojem se i dalje živi. Različito očuvani djelovi i novije intervencije ostaju vidljivi uz starije građevine, umjesto jedinstvenog izgleda obnovljenog muzejskog kompleksa.

Sastavci su mjesto na kojem se Ribnica uliva u Moraču. Mali kameni most prelazi užu Ribnicu, neposredno prije ušća u mnogo širu Moraču. Sa višeg nivoa obale možete sagledati obje rijeke i njihov spoj. Silazak približava most i vodu.

Most ima jedan kameni luk i nizak prilaz. Obratite pažnju kako se luk izdiže nad manjim koritom, dok se iza njega otvara prostor Morače. Stepenice i kamenite površine daju ušću drugačiji izgled od uređenih šetališta uz rijeku u novijem centru.

Vodostaj mijenja prizor i pristup. Poslije kiša donji djelovi mogu biti pod vodom, a pri niskom vodostaju otkriva se više kamenih površina oko ušća. Kupanje i prelazak po stijenama nijesu dio ovog obilaska.

Naziv Skaline koristi se za prostor oko ušća, a most se u opisima grada naziva i mostom na Sastavcima. To su nazivi za isti prostor i prelaz koji posjećujete, a ne dodatne stanice.

Morača prolazi ispod podgoričkih ulica u širokom koritu sa izraženim obalama. U Njegoševom parku dolazak do rijeke povezuje šetnju među stablima sa pogledom na taj prostor. Spomenik Petru II Petroviću Njegošu nalazi se među stablima parka, blizu šetnje prema mostovima.

Moskovski most namijenjen je pješacima. Sa njega se savremeni Most Milenijum vidi sa strane, pa se bolje razaznaju visoki pilon i sajle koje nose njegovu konstrukciju. Milenijum je otvoren 2005. godine, a njegovo rješenje potpisuje inženjer Mladen Ulićević. Sa susjednog mosta istovremeno vidite njegovu konstrukciju i tok Morače ispod nje.

Njegošev park ima i košarkaško igralište Dragan Ivanović, na kojem su stasavale generacije igrača Budućnosti.

Crkva Svetog Đorđa nalazi se pri glavnom ulazu na Goricu, uz staro gradsko groblje. Njeni najstariji djelovi vezuju se za srednji vijek, ali je više puta mijenjana i dograđivana. Današnja mala građevina čuva djelove iz više epoha. Položaj uz groblje i brdo pokazuje stariji prostor grada sasvim blizu današnjih saobraćajnih ulica.

Unutrašnjost je oslikana freskama anonimnog slikara, uz ikonostas.

Gorica je park-šuma sa uređenim putevima za šetnju. Put od crkve do Spomenika partizanu-borcu vodi uzbrdo, pa ovaj dio obilaska traži više napora od šetnje kroz centar i Njegošev park.

Memorijal je mauzolej posvećen borcima Drugog svjetskog rata iz Crne Gore. Projektovao ga je arhitekta Vojislav Đokić, a skulpture su djelo Draga Đurovića. Pred ulazom su dvije velike figure boraca, dok bijeli kamen i širok prilaz daju spomeniku znatno veće razmjere od crkve pri dnu brda. U mauzoleju su sahranjeni narodni heroji i revolucionari. Razgledanje u ovom programu ostaje spoljašnje i ne zavisi od pristupa kripti.

Spomenik je otkriven 13. jula 1957. godine, na godišnjicu antifašističkog ustanka u Crnoj Gori. Iznad ulaza nalaze se godine 1941. i 1945. i prikaz Ordena narodnog heroja. Ti znaci, zajedno sa figurama boraca, objašnjavaju kome je memorijal posvećen i zašto Gorica, pored šetnje kroz šumu, čuva i jedno važno mjesto ratnog sjećanja.