Skrivena mjesta Budve i okoline

Iznad zapadne strane Budve, na ogranku brda Spas između plaža Mogren i Jaza, stoje ostaci tvrđave koju je austrijska vojska podigla 1860. godine. Kameni zidovi i prolazi nijesu dio staze uz more: do njih se prilazi sa višeg, drumskog pravca. Ime Mogren može da zavara, jer je plaža dolje pod stijenama, a utvrđenje na uzvišenju. Sa tog položaja vidi se obala koju je nekadašnja posada nadzirala.

Utvrđenje se prvobitno zvalo Jaz i služilo je za zaštitu prilaza Budvi sa zapada. Unutar vojnog sklopa bili su prostor za posadu, kuhinja, ostave i cisterna. Danas se na terenu vide preostali zidovi i raspored nekih prostorija. Nema uređene muzejske postavke koja bi pokazala čemu je služio svaki sačuvani dio.

Tvrđava je bila oštećena i zatvarana radi obnove. Na njoj su potom održavane predstave, a Turistička organizacija je imala sezonski informativni biro kod tvrđave. Stalna satnica za samostalno razgledanje svih djelova ipak nije objavljena. Prije odlaska pitajte Turističku organizaciju Budve kakav je trenutni prilaz, a kroz oštećene djelove ne ulazite bez izričite potvrde da su otvoreni za posjetu. Položaj tvrđave na Google mapama.

Odmah izvan zapadne strane Starog grada, blizu hotela Avala, vide se niski zidovi rimske faze budvanske nekropole. Među njima stoji kamena stela, nadgrobni spomenik viši od metra, sa vijencima od lišća i cvijeća koje sa strane pridržavaju ovnovske glave. Ovdje se posmatra samo mjesto sahranjivanja, dok se mnogi predmeti pronađeni u grobovima čuvaju u gradskom muzeju.

Groblje je otkriveno 1938. tokom kopanja temelja hotela. Stariji grobovi pripadaju iliro-grčkom razdoblju, a kasniji rimskom. Budvanski muzej navodi da je prostor korišćen sve do ranog srednjeg vijeka.

Ostatke možete pogledati tokom obilaska oko Starog grada, ali nema potvrde da je dozvoljen ulaz među same iskopine. Za ovu tačku na karti tražite nekropolu kod Avale. Muzej grada Budve je u ulicama unutar zidina i čuva dio nalaza, pa te dvije adrese ne treba zamijeniti.

Iza sjevernog dijela Budve, na uzvišenju iznad polja, nalazi se manastirski sklop sa dvije crkve i kamenim konacima. Manja crkva je u starijem dijelu kompleksa, a veća je podignuta u 18. vijeku. Ispred zgrada otvara se terasa sa bistijernom (rezervoarom za vodu) i pogledom prema budvanskom zalivu. Ulice kroz Maine penju se do ovog mjesta daleko od morskog šetališta.

U manjoj crkvi sačuvani su tragovi fresaka iz 17. vijeka. Podostrog je služio i kao boravište crnogorskih mitropolita: vladika Danilo je ovdje umro 1735, a Njegoš je tokom boravaka pisao „Svobodijadu” i djelove „Gorskog vijenca”.

Na mapama se ovaj gornji kompleks često zove i Podmaine ili Maine. Budvanski muzej pod imenom Podmaine vodi i niži lokalitet sa crkvom Svete Petke. Ako tražite dvije crkve i terasu, cilj je gornji Podostrog. U njemu živi monaška zajednica. Za ulazak u crkve i dolazak u vrijeme bogosluženja provjerite objavljeni manastirski kontakt, jer potvrđena turistička satnica nije objavljena.

Na malom trgu ispred kuće Čekrdekovića stoji četvrtasti kameni žrtvenik. Natpis „Vinicia Pavlina” toliko je istrošen da se jedva čita. Predmet je otkriven poslije zemljotresa 1979. i ostavljen na mjestu nalaza, umjesto da bude premješten u muzej. Niska kamena forma gotovo se gubi među okolnim kućama.

Budvanski muzej datira žrtvenik u prvi ili drugi vijek nove ere i objašnjava da je služio za prinošenje tečnih darova rimskom božanstvu, najčešće vina. Ime na kamenu čuva trag jedne osobe, ali izvori ne otkrivaju njen život ni božanstvo kojem je dar bio upućen.

Žrtvenik stoji na otvorenom trgu, a Turistička organizacija Budve postavila je objašnjenje kao dio gradske kulturne signalizacije. Pin na karti vodi do samog kamena. Nekropola kod Avale je drugo arheološko mjesto, izvan bedema: tamo su ostaci grobova, a ovdje predmet vezan za rimski obred u prostoru Starog grada.

Nad putem između Budve i Cetinja, na uzvišenju kod Brajića, stoji velika kamena građevina bez krova. Nizovi otvora vide se izdaleka, a izbliza se otkriva koliko je unutrašnjost propala: od nekadašnjeg vojnog objekta ostala je uglavnom spoljašnja ljuska. Sa uzvišenja se istovremeno vide put, brda i obala, što objašnjava vrijednost mjesta za vojsku koja je nadzirala prolaz.

Austrijska vojska podigla je Kosmač sredinom 19. vijeka kao granično utvrđenje uz pravac prema unutrašnjosti. Njegova masivna, gotovo kasarnska forma razlikuje se od bedema Starog grada i od tvrđave Mogren na Spasu.

Turistička organizacija Budve uključivala je Kosmač u vođene šetnje zaleđem. Za samostalan dolazak potreban je zaseban odlazak prema Brajićima i završni pješački prilaz. Urušeni spratovi i stepeništa čine ulazak među zidove rizičnim. Pogled i izgled tvrđave mogu se doživjeti sa spoljne strane. Pin na Google mapama označava samu građevinu, a ne širi predio Kosmač.

Od manastira Praskvica iznad Miločera, kamene stepenice Jegorovog puta penju se prema Čelobrdu. Manastir ostaje pod vama dok se penjete, a sa viših djelova staze vidi se obala. Stepenice vode uz strmu padinu. Drumski put do Čelobrda ide drugim pravcem.

Naziv puta vezuje se za predanje o ruskom monahu Jegoru Stroganovu iz Praskvice. Turistička organizacija Budve prenosi priču da je monah, koji je imao samo jednu ruku, deset godina klesao stepenice u kamenu.

Na Google mapama odvojeno su označeni manastir Praskvica i Jegorov put. Stanje staze provjerite pred polazak. Za unutrašnjost aktivnog manastira koristite objavljeni kontakt.

Iznad Bečića, u selu Ivanovići, raste maslina širokog, izbrazdanog debla. Turistička organizacija navodi obim od 12,5 metara pri korijenu i lokalnu sortu žuticu. Stablo i dalje rađa. Starost od oko dvije hiljade godina jeste procjena iz turističkog opisa, a ne tačan datum sadnje.

Maslina je na posjedu porodice Ivanović i od 1994. je zaštićena kao spomenik prirode. Lokalni izvještaji bilježe posjetioce koje je porodica primala kod stabla, ali iz toga ne slijedi da je imanje neograničeno otvoreno svaki dan.

Turistička organizacija opisuje put iz pravca Bečića, sa skretanjem kod hotela Splendid i završnim dijelom preko kamene staze. Pin na Google mapama označava stablo, a ne obližnji smještaj sa sličnim imenom. Prije zasebnog odlaska pitajte Turističku organizaciju Budve o pristupu porodičnom posjedu. Trenutno objavljena stalna satnica nije pronađena.

Visoko iznad sela Pobori, sjeverno od Budve, Stanjevići na prvi pogled podsjećaju na kameno utvrđenje. Izdužen kompleks ima bočnu kulu, zasvedene prolaze u prizemlju, konake i odvojeni zvonik. Ta gradnja objašnjava kako je prostor u različitim periodima mogao da služi i monaškoj zajednici i vojsci.

Poslije razaranja Cetinjskog manastira 1714. vladika Danilo boravio je u Stanjevićima, a kompleks je zatim postao važno sjedište crnogorskih mitropolita. Ovdje je 1798. na zboru glavara usvojen dio ranog crnogorskog zakonika. U 19. vijeku austrijska vlast pretvorila je manastir u utvrđenje. Potom je teško stradao, a obnova je počela krajem 20. vijeka.

Stanjevići pripadaju opštini Budva, ali nijesu nastavak gradske šetnje: potreban je poseban odlazak prema Poborima. Manastir je aktivan i u njemu se održavaju bogosluženja. Turistička organizacija je dokumentovala organizovanu posjetu, ali stalna turistička satnica nije potvrđena. Za dolazak i ulazak u crkvu služite se objavljenim manastirskim kontaktom. Položaj Stanjevića na Google mapama.