01Jela koja najjasnije pripadaju Ulcinju
Počnite razlikom između lokalnog i šireg primorskog menija, zatim upoznajte bamiju kao najvažniji zaštićeni specijalitet.
Jela koja najjasnije pripadaju Ulcinju
Počnite razlikom između lokalnog i šireg primorskog menija, zatim upoznajte bamiju kao najvažniji zaštićeni specijalitet.
Šta je izvorno ulcinjsko, a šta pripada široj obali
Bamija na ulcinjski način, japrak, riba kapama, jegulja u riži, gurabije, sarajlija i proizvodi od masline žutica imaju snažnu vezu sa Ulcinjem i njegovom neposrednom okolinom. Orada, brancin, lignje, mušlje na buzaru i crni rižoto pripadaju široj jadranskoj kuhinji. Kačamak, cicvara, njeguški pršut i meso ispod sača dolaze iz drugih krajeva Crne Gore, iako se često nalaze na ulcinjskim jelovnicima. Burek, ćevapi i pica dio su svakodnevne balkanske ponude, ali nijesu dovoljni da objasne ulcinjsku kuhinju.
Bamija na ulcinjski način
Bamija na ulcinjski način ima status garantovano tradicionalnog specijaliteta i najprepoznatljivije je jelo lokalne kuhinje. Mlade mahune se kratko prže, zatim se u tepsiji spajaju sa junećim mesom, lukom, paradajzom i začinima i završavaju u rerni. To nije lagani prilog od povrća, već sočno i zasitno glavno jelo u kojem bamija zadržava oblik, a sos preuzima ukus mesa i paradajza. Svježa bamija je sezonska, pa je ovo jelo najbolje naručiti tokom ljeta i početkom jeseni.

Po čemu se ulcinjska bamija razlikuje od variva
Posebnost jela nije samo u mahunama bamije, već u načinu na koji se pripremaju prije pečenja sa mesom. Bamija se čisti pažljivo da se ne ošteti plod, kratko obrađuje odvojeno i tek onda slaže sa sosom. Tako ostaje cijela i daje jelu blago zeljast, pun ukus bez pretvaranja u kašu. Na meniju treba tražiti puni naziv „bamija na ulcinjski način“, jer obična bamija bez mesa ili druga regionalna verzija ne mora pratiti istu pripremu.
02Japrak, more i Bojana
Punjeno povrće pokazuje albanski i osmanski uticaj, dok se morska riba i riba iz Bojane pripremaju na različite načine.
Japrak, more i Bojana
Punjeno povrće pokazuje albanski i osmanski uticaj, dok se morska riba i riba iz Bojane pripremaju na različite načine.
Japrak, dolma i povrće sa kiselim mlijekom
Ulcinjski japrak pravi se od mladih listova vinove loze koji se pune mesom, rižom, lukom i začinima, zatim polako kuvaju dok list ne omekša. Po sličnom postupku priprema se dolma od punjene paprike, luka ili drugog povrća. Patlidžan se pojavljuje u sosu, punjen sirom, sa jajima ili uz kisjelo mlijeko i bijeli luk. Ova jela jasno pokazuju kako su osmanska i albanska tradicija oblikovale ulcinjsku kuhinju. Japrak i dolma mogu imati i posne verzije, ali sastav treba provjeriti jer tradicionalni nadjev često sadrži meso.

Morska riba i riba iz Bojane pripremaju se drugačije
Uz obalu se jedu orada, brancin, zubatac, barbun, lignje, sipa i mušlje, najčešće sa žara, u buzari ili u rižotu. Iz Bojane i Šaskog jezera dolaze jegulja, krap i druge slatkovodne ribe koje se pripremaju dužim kuvanjem, uz rižu i punije sosove. Kod morske ribe sa žara najvažniji su svjež ulov, maslinovo ulje i limun. Jegulja u riži, riba kapama i krap u sosu pokazuju drugi dio lokalne kuhinje i daju Ulcinju mnogo više od uobičajenog primorskog ribljeg menija.
Jegulja u riži, riba kapama i krap u sosu
Jegulja u riži peče se sa lukom, paradajzom, začinima i pirinčem koji upija masnoću i sok ribe. Riba kapama priprema se u saftu od luka i povrća, pa je bogatija od jednostavne ribe sa gradela. Krap u sosu pripada slatkovodnom dijelu trpeze, dok se sitnija riba može pržiti ili peći u tavi. Ova jela nijesu stalna ponuda svakog restorana, zato ih tražite među dnevnim i lokalnim jelima i birajte prema načinu pripreme, a ne samo prema vrsti ribe.

03Masline, pite i sezonski proizvodi
Žutica i ulje povezuju ribu i povrće, a pite, tarhana i voće objašnjavaju svakodnevnu i sezonsku kuhinju.
Masline, pite i sezonski proizvodi
Žutica i ulje povezuju ribu i povrće, a pite, tarhana i voće objašnjavaju svakodnevnu i sezonsku kuhinju.
Masline žutica i ulje iz ulcinjskih maslinjaka
Žutica je tradicionalna sorta masline koja se u ulcinjskom kraju koristi kao zelena i crna maslina, za pastu i za maslinovo ulje. Tim uljem se preliva riba sa žara, začinjava kuvano povrće i pripremaju salate, a dobro pristaje i uz običan hljeb. Valdanos je najpoznatiji ulcinjski maslinarski predio, ali pri kupovini gledajte proizvođača, berbu i način čuvanja, ne samo naziv mjesta. Za jestiv suvenir birajte zatvorenu bocu sa jasno navedenim proizvođačem, zapreminom i rokom upotrebe.
Pite, fildžan burek, tarhana i kisjelo mlijeko
Pite sa sirom, tikvom, spanaćem, prazilukom ili džigericom pripadaju starijoj ulcinjskoj kuhinji, a fildžan burek se oblikuje u manje okrugle komade prije pečenja ili prženja. Tarhana je sušeno tijesto od brašna i kisjelog mlijeka koje se mrvi i kuva kao gusta čorba. Burek sa jogurtom ostaje jednostavan svakodnevni doručak, ali nije ulcinjski specijalitet. Ako želite lokalniji izbor, pitajte za domaću pitu, fildžan burek ili tarhanu. Ta jela se češće pripremaju kod kuće ili se nude povremeno nego što se nalaze na svakom stalnom meniju.

Sezonsko povrće, smokve, nar i ulcinjska lubenica
Ljetnja kuhinja koristi bamiju, paradajz, papriku, patlidžan i tikvu, dok se spanać, raštan i jela sa rižom češće pripremaju u hladnijem dijelu godine. Ulcinjski kraj poznat je i po smokvama, naru, mandarinama i lubenici. Svježe voće je najbolje u sezoni, a van nje se nude suve smokve, pekmez, slatko i sirupi. Jela od patlidžana, spanać sa rižom, palenta i pojedine pite mogu biti bez mesa, ali kisjelo mlijeko, sir i jaja ostaju česti sastojci.
04Poslastice i voćni napici
Gurabije, sarajlija i tespidže pripadaju staroj poslastičarskoj ponudi, a od nara, smokava i majske ruže prave se pekmez, slatko i sirupi.
Poslastice i voćni napici
Gurabije, sarajlija i tespidže pripadaju staroj poslastičarskoj ponudi, a od nara, smokava i majske ruže prave se pekmez, slatko i sirupi.
Gurabije, sarajlija, tespidže i voćni napici
Gurabije su veliki prhki keksi od putera, brašna i šećera koji se u Ulcinju tradicionalno prave po narudžbi. Sarajlija se pravi od tankog tijesta, oraha i šerbeta, dok su tespidže gusti kolači preliveni sirupom. Baklava, kadaif, tulumbe i sutlijaš rasprostranjeni su mnogo šire, ali su u Ulcinju uobičajen dio poslastičarske ponude. Lokalnu tradiciju bolje predstavljaju i pekmez od smokava i murve, slatko od dunja, sirup od divljeg nara i sok od majske ruže. Ako prvi put birate ulcinjsku poslasticu, počnite gurabijom ili sarajlijom, a uz njih probajte domaći voćni napitak kada je jasno označen.

Prije rezervacije uporedite cijenu najma, pravila depozita, prostor za prtljag i tačnu lokaciju preuzimanja.
Bamija na ulcinjski način govori o gradskom nasljeđu, morska i riječna riba o položaju između Jadrana i Bojane, a pite i gurabije o porodičnoj kuhinji.
Dugo kuvanje povezuje povrće i meso u gusto jelo koje se razlikuje od jednostavnog variva od bamije.
Morska riba najčešće ostaje jednostavna, dok jegulja u riži i riba kapama dobijaju luk, povrće i puniji sos.
Svježa bamija pripada ljetu i početku jeseni, dok se pojedine pite i starinske poslastice češće prave u kući ili za posebne prilike.
Četiri detalja koja razlikuju ulcinjska jela
Naziv jela, porijeklo ribe, sezona i način pripreme otkrivaju da li ste izabrali lokalni specijalitet ili opštu primorsku ponudu.
Bamija na ulcinjski način podrazumijeva bamiju, juneće meso, luk i paradajz pripremljene po lokalnom postupku.
Orada i brancin najčešće dolaze sa žara, dok se jegulja i krap iz Bojane pripremaju sa rižom, lukom, povrćem ili u sosu.
Svježa bamija pripada ljetu i ranoj jeseni, dok su suve smokve, pekmez i sirupi dostupniji tokom ostatka godine.
Gurabije i pojedini domaći kolači nijesu dio svakog stalnog menija, ali se mogu naći u tradicionalnoj ponudi i kod lokalnih proizvođača.
Koliko koštaju lokalna jela prema objavljenim menijima
Navodimo konkretne cijene iz aktuelno objavljenih menija u Ulcinju, bez pretvaranja nekoliko cjenovnika u prosjek za cijeli grad.
Objavljeni meni jednog restorana u Starom gradu navodi bamiju od 300 grama po cijeni od 12 eura i japrak od 200 do 250 grama po cijeni od 15 eura.
Tri objavljena ulcinjska menija navode riblju čorbu po cijeni od 5 do 5,50 eura.
Objavljeni meniji navode lignje na žaru od 15 do 16 eura, dok file brancina od 330 grama iznosi 19,50 eura.
Tespidže su u jednom objavljenom meniju 3 eura, dok drugi meni navodi baklavu i kadaif po 5 eura.


