01Durmitorski proizvodi i planinska jela
Zaštićeni skorup pripada durmitorskom kraju, dok kačamak i cicvara pokazuju kako se isti mliječni proizvodi koriste u široj kuhinji sjevera.
Durmitorski proizvodi i planinska jela
Zaštićeni skorup pripada durmitorskom kraju, dok kačamak i cicvara pokazuju kako se isti mliječni proizvodi koriste u široj kuhinji sjevera.
Šta je zaista durmitorsko, a šta pripada širem sjeveru
Durmitorski skorup je zaštićeni proizvod iz područja Žabljaka, Plužina i Šavnika i najjasnija gastronomska veza sa ovim krajem. Jagnjetina ispod sača posebno je vezana za Žabljak i Šavnik. Kačamak, cicvara, priganice, čorbe i suhomesnati proizvodi dio su lokalne ponude, ali pripadaju široj kuhinji crnogorskog sjevera ili cijele zemlje. Na Žabljaku se izdvajaju po lokalnom skorupu, siru, kisjelom mlijeku, jagnjetini i krompiru.
Durmitorski skorup, sir i kisjelo mlijeko
Skorup nastaje od masnog sloja koji se formira na zagrijanom mlijeku. Slojevi se skupljaju, sole i ostavljaju da sazru. Mladi skorup blaži je i maziviji, dok zreli skorup iz kace ili mješine ima jaču aromu, slaniji ukus i čvršću strukturu. Naziv durmitorski skorup odnosi se samo na proizvod iz područja Žabljaka, Plužina i Šavnika. Probajte ga sa toplim hljebom, lokalnim sirom ili kačamakom, a uz masniji obrok dobro pristaje kisjelo mlijeko.
Kačamak i cicvara
Smočani kačamak na sjeveru Crne Gore obično spaja krompir i kukuruzno brašno, a zatim sir i skorup, zbog čega je gust i veoma zasitan. Cicvara počinje od otopljenog sira i skorupa kojima se dodaje brašno, pa je mekša, masnija i izraženije mliječna. Oba jela mogu činiti cijeli obrok i najčešće se služe uz kisjelo mlijeko. Na Žabljaku im lokalni sir i durmitorski skorup daju ukus karakterističan za ovaj kraj.
02Jagnjetina, planinski doručak i topla jela
Jagnjetina je najobilniji obrok u ovoj grupi, dok priganice, pita, teleća čorba i pastrmka odgovaraju doručku ili lakšem ručku.
Jagnjetina, planinski doručak i topla jela
Jagnjetina je najobilniji obrok u ovoj grupi, dok priganice, pita, teleća čorba i pastrmka odgovaraju doručku ili lakšem ručku.
Jagnjetina ispod sača i jagnjetina u mlijeku
Jagnjetina ispod sača peče se sa krompirom pod metalnim poklopcem prekrivenim žarom. Spora priprema omekšava meso, a krompir upija njegove sokove, pa se ovo jelo naručuje kao obilan ručak ili večera. Jagnjetina kuvana u mlijeku je druga planinska priprema: meso ostaje veoma mekano, ukus je blaži, a nema pečenu koru karakterističnu za sač. To nijesu dvije varijante istog tanjira, pa izbor zavisi od toga želite li pečeni ukus i krompir ili nježnije meso u mliječnom sosu.
Priganice, pite i hljeb od heljde ili raži
Priganice stižu tople i mogu se jesti sa sirom i skorupom, odnosno sa medom ili džemom. Pita sa sirom daje zasitniji doručak, dok pita sa heljdom i tamniji hljebovi od raži ili mješavine žitarica pokazuju kako se u durmitorskom kraju koriste lokalne žitarice. Heljda, raž i ječam tradicionalno se uzgajaju u ovom području, ali njihov udio u hljebu i piti zavisi od kuhinje. Prije dužeg boravka napolju, priganice ili pita uz sir, skorup i kisjelo mlijeko daju obilan doručak.
Teleća čorba, teletina i pastrmka
Teleća čorba je topao i jednostavan početak obroka, naročito poslije hladnog ili vjetrovitog dana. Teletina se služi kuvana, pečena ili ispod sača i daje obilniji glavni obrok od čorbe. Pastrmka sa krompirom ili povrćem je lakši izbor kada ne želite jelo zasnovano na siru, skorupu ili velikoj porciji mesa. Pastrmka pripada široj planinskoj ponudi, dok su durmitorski skorup i lokalni mliječni proizvodi neposrednije vezani za ovaj kraj.
03Sezonske namirnice i jela bez mesa
Krompir je svakodnevna namirnica, pečurke i šumsko voće zavise od sezone, a većina planinskih jela bez mesa i dalje sadrži mliječne proizvode.
Sezonske namirnice i jela bez mesa
Krompir je svakodnevna namirnica, pečurke i šumsko voće zavise od sezone, a većina planinskih jela bez mesa i dalje sadrži mliječne proizvode.
Krompir, pečurke, med i šumsko voće u sezoni
Krompir je stalni dio durmitorske kuhinje: dolazi uz sač, kuva se kao prilog i ulazi u kačamak. Pečurke, borovnice, maline, drenjine i šumski med zavise od sezone i nijesu jednako dostupni tokom cijele godine. Kada ih ima svježih, služe se kao prilog ili koriste za sok, džem i pitu, dok se zimi više koriste prerađeni proizvodi, kisjelo povrće, žitarice i suhomesnata hrana. Džem, sok i med dostupniji su od svježeg šumskog voća i pečuraka tokom većeg dijela godine.
Jela bez mesa i mliječni sastojci
Kačamak i cicvara pripremaju se bez mesa, ali sadrže sir, skorup i često kisjelo mlijeko. Pita sa sirom, priganice sa medom, pečurke, krompir, pasulj bez mesa i salate od kupusa mogu proširiti izbor. Ipak, nijesu po pravilu veganski: tijesto može sadržati mlijeko ili jaja, a povrće i pasulj ponekad se pripremaju sa mašću ili mesnim temeljcem. Ako ne koristite mliječne proizvode ili izbjegavate svaki dodir sa mesom, provjerite konkretan sastav prije naručivanja.
04Cijene hrane na Žabljaku
Priganice i kisjelo mlijeko čine najpovoljniji obrok, kačamak je u srednjem rasponu, a pastrmka, teletina i jagnjetina najčešće su skuplja glavna jela.
Cijene hrane na Žabljaku
Priganice i kisjelo mlijeko čine najpovoljniji obrok, kačamak je u srednjem rasponu, a pastrmka, teletina i jagnjetina najčešće su skuplja glavna jela.
Koliko košta hrana na Žabljaku
Priganice najčešće koštaju oko 5 do 7 eura, a porcija kisjelog mlijeka oko 2 do 3 eura. Kačamak je približno od 8 do 11 eura, zavisno od gramaže i količine mliječnih dodataka. Sto grama lokalnog sira kreće se približno od 3,50 do 7 eura, a skorupa oko 5,50 do 6,50 eura. Za pastrmku, teletinu ili jagnjetinu realno je planirati približno 13 do 20 eura za glavno jelo, uz razliku u vrsti mesa, pripremi i veličini porcije.
Prije rezervacije uporedite cijenu najma, pravila depozita, prostor za prtljag i tačnu lokaciju preuzimanja.
Skorup nosi zaštićeno porijeklo durmitorskog kraja, kačamak i cicvara razlikuju se po osnovi, a jagnjetina po načinu pripreme.
Zaštićeni naziv pripada proizvodu iz Žabljaka, Plužina i Šavnika, a zrenje mu daje čvršću strukturu i izraženiji ukus.
Kačamak najčešće spaja krompir i brašno sa sirom, dok se cicvara oslanja na sir, skorup i manju količinu brašna.
Ispod sača meso se peče sa krompirom, dok kuvanje u mlijeku ostavlja meso mekšim i bez pečene kore.
Šta se često pogrešno pripisuje Žabljaku
Najvažnije je razlikovati zaštićeni durmitorski proizvod od jela koja pripadaju široj kuhinji crnogorskog sjevera.
Kačamak se jede širom sjevera Crne Gore. Na Žabljaku ga izdvajaju lokalni sir, skorup i kisjelo mlijeko.
Kačamak je gušći i obično sadrži krompir, dok je cicvara mekša i snažnije oslonjena na sir i skorup.
Durmitorski skorup mora poticati iz definisanog područja Žabljaka, Plužina i Šavnika.
Kačamak, cicvara, pita sa sirom i skorup mogu biti bez mesa, ali nijesu veganski.
Koliko planirati za durmitorski obrok
Doručak, mliječni proizvodi i glavno jelo imaju različite cijene. Odvojeni rasponi pokazuju koliko treba planirati za svaku vrstu obroka.
Za priganice planirajte oko 5 do 7 eura, a za kisjelo mlijeko još oko 2 do 3 eura.
Porcija kačamaka je približno od 8 do 11 eura, uz razliku u gramaži, siru, skorupu i kisjelom mlijeku.
Sto grama lokalnog sira je približno od 3,50 do 7 eura, dok je ista količina skorupa oko 5,50 do 6,50 eura.
Za glavno jelo od ribe ili mesa planirajte približno 13 do 20 eura, zavisno od pripreme i veličine porcije.
